GOSPIĆ- Zamjenik župana ličko-senjskog iz redova srpske nacionalne manjine Nikola Lalić među mnogima gorljivi je pobornik stvaranja što boljih uvjeta povratka izbjeglih građana. Osim sanacije ili gradnje kuće, kao temeljnih egzistencijalnih pitanja, stvaranje uvjeta za posao nameće se kao razlog odustajanja od povratka mahom mlađe populacije izbjeglica.
-Često znadem reći da mi je teško odgonetnuti što je važnije: posao ili kuća. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da tu nema prvog ili drugog, već da bi to dvoje treba ići zajedno. Službena politika RH u smislu povratka Srba čini puno, ali još uvijek premalo. Ne zbog sebe, ne zbog Srba, već općenito zbog svojih stanovnika. Lička sela polako nestaju. Nema Srba, a nema niti Hrvata. Sela stare i nestaju, ma tko ondje činio većinu. Statistika je neumoljiva pa nam kazuje da stare i nestaju sela u cijeloj Hrvatskoj, smanjuje se broj stanovnika. Posvuda osim u Zagrebu. Za sada ne postoji razumna politika koja misli da naseljavanjem ljudi sa strane riješiti ovaj problem. Ako se ne vrate ljudi sa ovih prostora, napominjem bez obzira na nacionalnost, tu nema pomaka. Niko ne može više voljeti Liku od Ličana. Dakle, tu imamo i jedan emotivni detalj, često presudan za uspjeh u ovome smislu. Mi bismo za strance trebali biti El Dorado pa da bi se ovamo doseljavali. Državna politika nije u redu jer su ruralna područja zapostavljena. U čemu je to situacija bolja u Pazarištima, nego npr. u Donjem Lapcu? Generalno gledano posvuda je loše. Agrarna politika „stimulira“ mlade da bježe sa zemlje, da odlaze u veće gradove. Pripadnici srpskog korpusa su uglavnom shvatili da bi im bilo najbolje živjeti u Hrvatskoj jer je ovo njihova Domovina. Ali ako je svima loše, nacionalnim manjinama je uvijek još lošije. To je pravilo posvuda u svijetu. Naš je Ustavni zakon odredio kvote zapošljavanja nacionalnih manjina, ali ako posla nema generalno, onda do posla ne mogu ni jedni, ni drugi, treći… Što se tiče obnove ostao je manji broj neriješenih pitanja. Ima i manjih administrativnih smicalica koje je teško dokazati, a riječ je srećom o pojedincima. Po meni je to nepotrebno jer će svaka sagrađena kuća ostati u Hrvatskoj, neće nikamo pobjeći!
M. S.